Postoje utakmice koje se pamte po dobru, a postoje i one koje ostavljaju ožiljke za cijeli život. Za Luku Modrića, ali i za cijelu hrvatsku naciju, to je četvrtfinale Europskog prvenstva 2008. protiv Turske. U Beču smo dotaknuli nebo pogotkom Ivana Klasnića, a onda u 122. minuti pali u ponor nakon gola Semiha Senturka i kasnije lutrije jedanaesteraca.
Sedamnaest godina kasnije, rane su zacijelile, ali sjećanja su i dalje živa. Luka Modrić gostovao je u emisiji „(Ne)uspjeh prvaka“ na Arenasportu, a nasuprot njega sjedio je čovjek koji je te večeri plakao uz aut-liniju – tadašnji izbornik Slaven Bilić. U emotivnom razgovoru, Luka je priznao da ga je taj poraz pogodio teže nego što je itko mislio.
„To se jednostavno ne može zaboraviti. Možda najteži trenutak u mojoj karijeri“, započeo je Luka svoju ispovijest.
Modrić je te večeri odigrao maestralnih 120 minuta, ali je bio prvi koji je promašio jedanaesterac u raspucavanju. Taj teret nosio je dugo, puno duže nego što traje uobičajena sportska tuga.
Trauma koja ga je pratila do Londona
Kapetan Vatrenih otkrio je Biliću da je psihološki pad nakon Beča bio ogroman. Nije se radilo o danima, već o mjesecima agonije.
„Bilo je stvarno jako teško to procesuirati – zašto se dogodilo, kako i što smo mogli bolje. Sljedećih nekoliko mjeseci nisam mogao normalno funkcionirati“, priznao je Modrić.
Zanimljivo je da se taj osjećaj prenio i na njegov klupski život. Tog ljeta Luka je ostvario veliki transfer u Tottenham, ali misli su mu i dalje bile na Prateru. „Čak i kad sam otišao u Englesku, u početku sam još uvijek razmišljao o tome. Nije bilo lako“, zaključio je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena.
Danas, s odmakom i vitrinom prepunom trofeja (uključujući srebro i broncu sa Svjetskih prvenstava), Turska ostaje samo ružna uspomena, ali uspomena koja je očvrsnula karakter koji je kasnije pokorio svijet.
