Bila je to večer koju su mnogi čekali cijeli život. 17. listopada 1990. godine, na zagrebačkom Maksimiru, Hrvatska je po prvi put istrčala pod vlastitom zastavom.
Iako tada još nije bila samostalna država, pobjedom 2:1 protiv SAD-a započelo je novo poglavlje hrvatskog nogometa. Utakmica je imala prijateljski karakter, ali emocije su bile daleko od običnih. Na tribinama se okupilo oko 30 tisuća navijača, a atmosfera je bila elektrizirana. Kockasti dres, koji je dizajnirao Miroslav Šutej, debitirao je te večeri, a svaka minuta na terenu imala je simbolično značenje.
Izbornik Dražan Jerković poslao je u povijest sljedeću postavu: Ladić, Vulić, Čelić, Dražić, Kasalo, Peršon, Shala, Kranjčar, Cvjetković, Asanović i Mlinarić. Na klupi su čekali Gabrić, Židan i Mladenović. Igralo se s nevjerojatnim žarom, kao da je riječ o finalu Svjetskog prvenstva.
Asanović i Cvjetković – prvi heroji
Prvi povijesni pogodak zabio je Aljoša Asanović u 29. minuti, a samo četiri minute kasnije Ivan Cvjetković povisio je na 2:0. Publika je eruptirala, pjesma se prolomila Maksimirom, a mnogi su zaplakali od ponosa. Amerikanci su do kraja uspjeli smanjiti preko Troya Dayaka, ali rezultat 2:1 više nitko nije mogao promijeniti – Hrvatska je slavila svoj prvi trijumf.
Utakmica koja je promijenila sve
Iako FIFA taj dvoboj ne priznaje kao službeni, u srcima navijača on ima status svetinje. Bio je to trenutak kada je hrvatski nogomet stao na svoje noge i počeo put koji će kasnije voditi do medalja sa svjetskih prvenstava, legendarnih pobjeda i statusa sportske sile.
Tog listopadskog dana rođena je nova reprezentacija – ali i nova Hrvatska.
