Finale Kupa kralja između Reala i Barcelone završilo je pobjedom Katalonaca, ali mnogo gorući poraz doživjela je nogometna kultura – i to u Hrvatskoj.
Umjesto da Luki Modriću, našem najvećem nogometašu svih vremena, još jednom odamo priznanje, dio domaćih medija i komentatora brzopleto ga je proglasio glavnim krivcem za poraz. Kao da su svi čekali na trenutak da ga spuste s trona.
Modrić nije pogriješio. Modrić je pokušao donijeti pobjedu.
Tko god razumije nogomet, zna da Luka nije pogriješio. U 116. minuti, pod ogromnim pritiskom Barcelone, Modrić je odigrao ono što ‘naši’ mediji ne vide – pametni pas u prostor kako bi izvukao Real iz pritiska i stvorio kontru.
No, njegov suigrač Brahim Diaz nije shvatio igru. Umjesto da napadne loptu – što je osnovno pravilo – Diaz je stajao i pustio Koundea da presiječe dodavanje.
Kriviti Modrića za taj trenutak je neznanje. I, još gore, nedostatak poštovanja.
Protivnici su pokazali više respekta nego naši portali
Dok su ga neki kod kuće olako prozivali, protivnici na terenu nisu zaboravili tko je Luka Modrić. Nakon utakmice, dok su igrači Reala prolazili kroz špalir Barcelone, Inigo Martinez – igrač Barcelone – posebno je prišao Modriću, pozvao ga, rukovao se s njim i iskazao duboko poštovanje.
Martinez je čak imao problema u vlastitom klubu jer je javno priznao koliko Modrića cijeni i koliko mu je idol. To govori sve. Oni koji žive nogomet, koji ga razumiju, znaju što Luka znači.
Modrić zaslužuje poštovanje. Uvijek.
Zašto smo uvijek spremni tražiti pogrešku kod vlastitih legendi? Zašto se prvom prilikom zaboravljaju desetljeća genijalnosti, pobjeda, žrtve za reprezentaciju i klub?
Ako postoji trenutak kad mu trebamo pružiti podršku, onda je to sada.
Ne zato što mu treba obrana, nego zato što ga poštujemo. Jer bez Modrića, hrvatski nogomet nikad ne bi imao priču kakvu danas ima. Za one koji znaju gledati nogomet: Luka, uvijek smo uz tebe. Ne zbog jednog pasa, nego zbog svega što jesi.
Nedavno smo pisali o tome kako je Luka Modrić promijenio hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ne samo svojim igrama, već i načinom na koji je generacijama mladih nogometaša pokazao što znači nositi dres Hrvatske s ponosom i odgovornošću. Njegov utjecaj daleko nadilazi teren, a ova priča još jednom podsjeća zašto zaslužuje bezuvjetno poštovanje.
